Dijeta i mi
Dijeta i mi je forum podrske u toku dijete. Fokusirali smo na zdravu ishranu i zdrav zivot, a protiv smo brzih i crash dijeta koje nose vise stete nego koristi. Ukoliko zelite da nam se pridruzite - mozete se registrirati. Clanovi imaju pristup nekim delovima foruma kojeg kao gosti ne mogu da vide

Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Idi na stranu : 1, 2  Sledeći

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole  Poruka [Strana 1 od 2]

1 Voce ..... taj Ned Maj 04, 2008 7:48 am

lil


Admin
Admin
Jabuke kao super voće

Svake bi godine trebali pojesti 30-40 kilograma jabuka, kažu nutricionisti, što znaci barem jednu svaki ili svaki drugi dan.

One olakšavaju i poticu varenje te su zato dobra dijetalna hrana. Treba ih jesti zimi jer jačaju imunološki sistem organizma, ali i leti, jer nadoknadjuju izgubljenu tecnost.

Sprečavaju taloženje masnoća u jetri i deluju antikancerogeno. Ako je jabuka sama u želucu, brzo se svari.
No ako se jede s drugom hranom, posebno masnom i bogatom belancevinama, variće se i nekoliko sati. Zato se preporučuje da se pojede pola sata pre obroka ili nekoliko sati posle.

U organizmu jabuka deluje bazno i tako pomaže uravnoteženju kiselo-bazne reakcije, tj. pomaže cišcenju organizma. Dokazano je i da smanjuje nivo lošega holesterola zbog visokog nivoa tanina. Za crvenu boju kore antocijanidini, koji štite organizam od upala, pa su crvene jabuke zdravije od zelenih.
izvor

Jabuka je voćka kultivisana još pre 3.000 godina. Danas razlikujemo preko 7.000 različitih vrsta jabuka, mada se uzgaja svega stotinak vrsta.

Plod jabuke bogat je hranjivim sastojcima, čija količina zavisi od vrste i načina uzgoja. Prosečno, voda čini 82% težine ploda, ugljenih hidrata ima oko 12%, masti i belančevina veoma malo, a celuloza zauzima svega 1% ploda. Osim ovih osnovnih elemenata, jabuka sadrži i niz drugih elemenata važnih za ljudski organizam: znatne količine kalijuma, fosfora, kalcijuma, sumpora, magnezijuma, gvožđa, mangana i dr. Plod sadrži i karotin, vitamine E, C, B, pektine, tanin, enzime i dr.

Bogatstvo materija koje sadrži zaslužno je za značaj jabuke u ishrani. Osobama koje imaju višak holesterola i onima koji pate od anemije preporučuje se svakodnevno konzumiranje jabuke, i to ujutro i uveče. Jabuka služi i kao lek za srce, pa se u cilju prevencije od infarkta preporučuju dve jabuke dnevno, a onima koji su doživeli infarkt preporučuje se čak kilogram i više jabuka dnevno!

Jabuke su dobre i za osobe koje boluju od arterioskleroze, reumatizma i gojaznosti. Jabuka pospešuje izlučivanje mokraće i čisti krv, pa se preporučuje osobama koje imaju poteškoća s jetrom i bubrezima. Zbog pektina u ljusci, jabuka je i dobro sredstvo za regulisanje probave. Jabuka, osim toga, u našem želucu stvara dodatni osećaj punoće i sitosti, pa je važna namirnica prilikom sprovođenja dijeta, jer otklanja osećaj gladi.Jabuka nije korisna samo za obolele, već je dobra i za zdrave osobe. Posebno je dobro jednom mesečno celoga dana jesti samo jabuke.

Jedan dan s jabukom na meniju mogao bi izgledati otprilike ovako: za doručak valja popiti čašu soka od jabuke uz dodatak limunovog soka. Prepodne treba pojesti 1-2 jabuke, a u podne popiti samo čaj od kore jabuke zaslađen s dve kašike meda. Nakon dva sata, trebalo bi pojesti 3-4 jabuke, a nešto kasnije ponovo popiti čašu soka. Za večeru valja pojesti kašu od pečenih i kuvanih jabuka s dodatkom dve kašike meda.

Jabuka bez kore ili u kuvanom obliku preporučuje se bolesnicima obolelim od žuči, debelog creva i čira na želucu. Pečene jabuke ukusna su i hranjiva užina koja se preporučuje u ishrani bubrežnih bolesnika.

Pomenimo i pojedine vrste jabuka i njihove karakteristike:

Crveni jonatan - ova vrsta jabuke je svetlocrvena sa primesom žute boje. Meso jabuke je svetložuto, meko i lako se topi u ustima. Ukus je slatkast i kiselkast, postojan posle pečenja.
Kožara - odlikuje se jarkožutom bojom i nezaobilazan je sastojak prvoklasne pite od jabuka. Pravo je uživanje osetiti njenu pikantnu slatko-kiselu aromu.
Gloster - blagokisela, aromatična jabuka, puna soka. Uglavnom je bledozelene do modrocrvene boje. Najbolja je za pravljenje kompota, koji se služi kao desert, ali se može koristiti i kao preliv za kolače i pite.
Elstar - jabuka sjajne karmincrvene boje. Meso jabuke je bele do žute boje, a ukus prijatno hrskav. Ova aromatična vrsta jabuke puna je soka i vrlo je zahvalna za kuvanje kompota.
Boskop - može da bude zelene, crvene ili žute boje. Plod ove jabuke je u sirovom obliku hrskav i pun soka, ali ako je pečena, ona se prosto topi u ustima. Najbolja je za pravljenje štrudli, jer meso ove vrste nema kiseline, koja često utiče na raspadanje testa.

Jabuke se najčešće jedu sirove (prema istraživanjima 61% jabuka), ali se i peku, kuvaju, suše, prerađuju u sokove, marmelade, džemove, želee, a poznato je i vrlo cenjeno jabukovo sirće.

Neka, prema tome, u vašoj ishrani bude obavezna barem jedna jabuka dnevno, sveža ili kao sastojak u nekom od recepata našeg kuvara.

izvor



Poslednji izmenio lilit dana Ned Maj 04, 2008 8:34 am, izmenjeno ukupno 1 puta

http://www.dijetalno.net

2 Re: Voce ..... taj Ned Maj 04, 2008 7:51 am

lil


Admin
Admin
Grejpfrut

Riznica korisnih tvari Kiselkasto-slatkasto-gorkasti srodnik naranče po mnogočemu je zanimljivo voće. Iako njegov kiseli okus ne nailazi na odobravanje kod svih osoba, kao kod naranče koja je ipak pretežito slatka, gledajući sa zdravstvenog aspekta, grejpfrut, posebice rozi, prava je riznica korisnih tvari.

Uvod

Grejp raste na drvetu, poput grožđa, u grozdovima. Njegovo botaničko ime - Citrus paradisi - upućuje na „rajsko“ porijeklo, a ima relativno kratku povijest koja datira iz 18 st. sa Barbadosa. Brojni botaničari vjeruju da je grejp zapravo rezultat prirodnog križanja naranče i pomela, citrusnog voća koje je u 17. stoljeću doneseno iz Indonezije na Barbados.

Stabla grejpfruta zasađena su na Floridi na početku 19. stoljeća, međutim nije postao komercijalna roba sve do kraja 19. stoljeća. Florida je još uvijek vodeći proizvođač grejpfruta, uz Kaliforniju, Arizonu i Teksas.

Vrste grejpfruta

Obično se susrećemo s tri vrste grejpfruta – bijelim (koji je zapravo blijedo-žuti), rozim i crvenim. Veličinom su u rasponu od 10 do 15 centimetara u promjeru. Bijeli grejp je obično manji i kiseliji od rozog. Veliki, rubinski crveni grejp otkriven je u Teksasu krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća. Novije vrste crvenog grejpa dobivene su mutacijama, a najpoznatije vrste su Star Ruby i Rio Red. Razvojem slađih vrsta bez koštica grejp postaje sve popularniji i sve ga je lakše pronaći na lokalnim tržnicama.

Nutritivna vrijednost grejpfruta

Grejp je odličan izvor vitamina C i dobar izvor vitamina A. Ova dva vitamina potiču imunološki sustav i pružaju antioksidativnu zaštitu. Također, grejp je dobar izvor pantotenske kiseline (vitamina B5) koja ima ključnu ulogu u proizvodnji stanične energije. Ne samo što je bogat nutrijentima i odlična okusa nego je i siromašan kalorijama: polovica grejpa osigurava tek četrdesetak kalorija. Rozi grejp sadrži likopen, fitokemikaliju iz skupine karotenoida, koja je odgovorna za rozu boju i zaštitu od štetnih slobodnih radikala. U studijama se najčešće spominje zaštitna uloga kod karcinoma prostate, dojke, endometrija i pluća.

Grejpfrut je jedinstven izvor fitokemikalije naringina, koja mu daje karakterističan gorak okus, a u laboratorijskim studijama dokazano da naringin posjeduje inhibicijsko djelovanje na rast stanica tumora.

Skupina fitokemikalija koje se zajedničkim imenom nazivaju limonoidi također je prisutna u ovome voću. Znanstvenim studijama dokazano je da limonoidi povisuju razinu enzima koji pomažu u detoksikaciji karcinogenih spojeva te pomažu njihovo izlučivanje iz tijela.

Obojeni dio kore grejpa sadrži d-limonen, fitokemikaliju iz skupine flavonoida, koji djeluje kao snažan antioksidans i pomaže u sprečavanju oksidativnih oštećenja na staničnim strukturama i DNA. Bijeli dio ispod kore također sadrži flavonoide, međutim, želite li uživati u kori, bolje je posegnuti za organski uzgojenim grejpom.

Pektin, neprobavljivo vlakno topljivo u vodi, obilato je zastupljeno u grejpu. Ova molekula zbog svoje specifične strukture u crijevima tvori gel i ometa apsorpciju masti.

Pektin iz grejpa u studijama na životinjama pokazao se kao učinkovito sredstvo za sniženje kolesterola. Pola šalice grejpfruta sadrži 1 gram pektina, a osim u mesnatom dijelu voća, prisutan je i u kori i u bijelom dijelu ispod kore.

Nutritivna vrijednost u 100 g grejpfruta:

Energetska vrijednost [kcal]: 32

Ugljikohidrati [g]: 8.08

Proteini [g]: 0.63

Masnoće [g]: 0.1

Prehrambena vlakna [g]: 1.1

Voda [g]: 90.89

Beta karoten [mcg]: 552

Vitamin A [mcg]: 278.1

Vitamin B1 [mg]: 0.036

Vitamin B12 [mcg]: 0

Vitamin B2 [mg]: 0.02

Vitamin B3 [mg]: 0.25

Vitamin B5 [mg]: 0.283

Vitamin B6 [mg]: 0.042

Folna kiselina [mcg]: 10

Vitamin C [mg]: 34.4

Vitamin E [mg]: 0.13

Bakar [mg]: 0.047

Cink [mg]: 0.07

Fosfor [mg]: 8

Natrij [mg]: 0

Kalcij [mg]: 12

Kalij [mg]: 139

Magnezij [mg]: 8

Mangan [mg]: 0.012

Selen [mcg]: 0.3

Željezo [mg]: 0.09

Utjecaj konzumacije grejpa na zdravlje

Utjecaj na zdravlje srca i krvnih žil

Istraživanje provedeno na Medicinskoj školi židovskog sveučilišta Hadassah u Jeruzalemu, dokazalo je da grejp, posebno crveni, može sniziti kolesterol i utjecati na razinu triglicerida.

Istraživanje je uključilo 57 bolesnika s dijagnozom hiperlipidemije koji su podijeljeni u tri skupine: prva i druga skupina su kroz mjesec dana svakodnevno dobivali po jedan crveni odnosno žuti grejp podjednake veličine; treća skupina je bila kontrolna. Tijekom 30 dana sve skupine su jele hranu s niskom razinom kalorija i masti.

Rezultati su pokazali da grejp, a crveni grejp izraženije, povoljno utječe na razinu lipida u serumu te na antioksidativni potencijal. Skupina koja je dobivala crveni grejp zabilježila je najveće sniženje kolesterola i triglicerida, a slijedi je skupina s bijelim grejpom.

Utjecaj na tjelesnu masu

Popularno je uzimanje grejpa u uvjerenju da će ova namirnica „otopiti masne naslage”. Što kaže znanost o ovome fenomenu? Prema knjizi ''Bajke i istine o hrani koju jedemo'' koju je izdalo Američko udruženje dijetetičara, grejp ne «izgara» kalorije.

Probava bilo koje namirnice iziskuje određenu količinu energije. Međutim, niti jedna namirnica ili sastojak neke namirnice ne može ''izgorjeti'' kalorije ili ''rastopiti'' masno tkivo. Ukoliko dođe do smanjenja tjelesne mase zbog konzumiranja grejpa, to je vjerojatno zbog toga što je grejp zamijenio neku drugu namirnicu bogatiju energijom od grejpa.

Grejpfrut za zdravije desni

Studija njemačkih znanstvenika ukazuje da konzumacija grejpfruta pomaže u borbi protiv bolesti zubnog mesa. Pokazalo se da osobe koje pate od bolesti zubnog mesa imaju manje izglede da će im krvariti desni ako svakog dana pojedu 2 grejpfruta.

Znanstvenici vjeruju kako se radi o posljedicama povišenja razine vitamina C u krvi koja dovodi do bržeg zacjeljivanja rana te smanjenja oštećenja koja stanicama nanose molekule slobodnih radikala.

Druga strana medalje

Previše grejpfruta povisuje rizik od karcinoma dojke

Prečesta konzumacija grejpfruta povećava rizik od karcinoma dojke u žena u postmenopauzi, prema istraživanju objavljenom u časopisu The British Journal of Cancer.

Znanstvenici smatraju da grejpfrut inhibira enzim koji sudjeluje u metabolizmu estrogena i na taj način povećava njegovu koncentraciju što se povezuje sa povećanim rizikom od karcinoma dojke.

U istraživanju je sudjelovalo više od 50 000 žena u postmenopauzi, od čega je oko 1700 njih imalo karcinom dojke. Utvrđeno je da su žene koje su svaki dan pojele četvrtinu grejpfruta imale 30 % veći rizik razvoja karcinoma dojke u usporedbi sa onima koji nisu konzumirale grejpfrut.

Sok od grejpfruta i lijekovi nisu dobra kombinacija

Poznato je da sok od grejpfruta utječe na apsorpciju nekih lijekova. Lijekovi koji mogu biti u interakciji s grejpom su lijekovi za sniženje kolesterola, krvnog tlaka, regulaciju srčanog ritma, depresiju, tjeskobu, HIV, imunosupresiju, alergije, impotenciju i epileptičke napade.Primjerice, uzimanje jedne tablete nekih statina sa sokom od grejpa može biti jednako gutanju 10 tableta odjednom s čašom vode. Najjače je djelovanje uočeno kod lijekova za sniženje kolesterola i krvnog tlaka, sedativa, imunosupresiva, lijekova protiv alergija, te analgetika.

Još uvijek nije poznato o kojoj se aktivnoj tvari grejpfruta radi, ili je možda riječ o više fitokemikalija.

Savjeti i trikovi za odabir i serviranje

Valja odabrati plodove koji su teški kada ih uzmemo u ruku. Iako se kora može činiti neravnomjerno obojenom, ovo obično nije važan pokazatelj. Izbjegavajte plodove koji imaju mekane ili vlažne mrlje. Grejpfrut s tankom korom obično ima više soka, ali ne mora nužno imati bolji okus. Plod dozrijeva i nakon što je ubran i stoga ga je najbolje čuvati na sobnoj temperaturi ili u hladnjaku, ali ne u plastičnoj vrećici.

izvor

http://www.dijetalno.net

3 Re: Voce ..... taj Uto Maj 13, 2008 4:50 pm

lil


Admin
Admin
Jagode

Najpopularnije bobičasto voće zanimljivo je i znanstvenicima. Naime, u veljači 2008. izašao je cijeli broj časopisa Journal ofagricultural and food chemistry posvećen blagotvornim svojstvima bobičastog voća s posebnim osvrtom na jagode. Znanstvenici iz Centra za ljudsku prehranu sa Sveučilišta u Kaliforniji iz jagoda su izolirali i identificirali fenolne spojeve s antioksidativnim djelovanjem i antikarcinogenim učinkom.

Ranije provedene znanstvene studije pokazale su da konzumacija bobičastog voća, uključujući i jagode, može imati povoljan učinak na oksidativni stres i posljedično utjecati na prevenciju degenerativnih bolesti koje u podlozi imaju oksidativni stres, poput malignih bolesti.

Bobičasto voće izvor je brojnih biološki aktivnih fenolnih spojeva, a spomenuta najnovija studija američkih znanstvenika razotkrila je impresivan sastav fenolnih spojeva pronikavši u strukturu 10 različitih spojeva s antikarcinogenim djelovanjem. Identificirani su različiti spojevi poput antocijanina, pelargonidina, kempferola, kvercetina, elagične kiseline. Najsnažniju antikarcinogenu aktivnost pokazali su antocijanidini, spojevi koji su ujedno nosioci crvene boje jagoda te pelargonidin-3-rutinozid. Ova studija pridonosi rastućem broju znanstvenih dokaza koji govore u prilog povoljnim biokativnim učincima fenolnih spojeva iz bobičastog voća na zdravlje čovjeka.

O jagodama pobliže

Iako su danas dostupne tijekom cijele godine, sezona jagoda je od svibnja do srpnja, kada su najukusnije, najbogatije nutrijentima i naposlijetku najjeftinije. Postoji približno 600 različitih vrsta jagoda koje se razlikuju po okusu, veličini i teksturi. Prepoznajemo ih po karakterističnoj crvenoj boji prošaranoj sitnim sjemenkama te zelenim listovima i čvrsto prišvršćenim peteljkama. Dobro su nam poznate i šumske jagode koje su značajno manjih dimenzija, ali su zato iznimno mirisne i aromatične.

Prilikom odabira jagoda valja se odlučiti na zrele plodove koji su okusom i teksturom na vrhuncu, a ujedno su najbogatije vitaminima, antioksidansima i enzimima. Takvi plodovi su čvrsti, sjajni, intenzivne crvene boje i s čvrsto prišvršćenom peteljkom. Najboljeg su okusa jagode srednjih dimenzija, veći plodovi često nisu toliko sočni.

Nutritivna vrijednost jagoda

Jagode su iznimno bogate antioksidansima. Odličan su izvor vitamina C, a sadrže i fenolne fitokemikalije uključujući antocijanine i elagičnu kiselinu. Ovi biljni spojevi osiguravaju snažnu antioksidativnu i protuupalnu zaštitu.

Jagode sadrže voćne kiseline koje spriječavaju stvaranje i nakupljanje karcinogenih tvari (nitrozamina) u želucu, te na taj način sudjeluju u prevenciji karcinoma. Nadalje, dobar su izvor vitamina C, kalija, kalcija, sadrže nešto željeza i vitamina E.

Ne treba posebno napominjati da su vrlo siromašne kalorijama te stoga predstavljaju idealnu namirnicu za osobe na redukcijskim dijetama i sve one koji žele uštediti na energiji i pritom tijelu osigurati vrijedne nutrijente.

Nutritivna vrijednost u 100 gjagoda:

Energetska vrijednost [kcal]: 32

Ukupni ugljikohidrati [g]: 7.68

Bjelančevine [g]: 0.67

Ukupne masnoće [g]: 0.3

Prehrambena vlakna [g]: 2

Beta karoten [mcg]: 7

Vitamin A [mcg]: 3.6

Vitamin B1 [mg]: 0.024

Vitamin B12 [mcg]: 0

Vitamin B2 [mg]: 0.022

Vitamin B3 [mg]: 0.386

Vitamin B5 [mg]: 0.125

Vitamin B6 [mg]: 0.047

Folna kiselina [mcg]: 24

Vitamin C [mg]: 58.8

Vitamin E [mg]: 0.29

Vitamin K [mcg]: 2.2

Bakar [mg]: 0.048

Cink [mg]: 0.14

Fosfor [mg]: 24

Natrij [mg]: 1

Kalcij [mg]: 16

Kalij [mg]: 153

Magnezij [mg]: 13

Mangan [mg]: 0.386

Selen [mcg]: 0.4

Željezo [mg]: 0.42

Utjecaj na zdravlje

Jagode su odličan izvor raznih nutrijenata, uključujući vitamine, minerale i biljne spojeve s povoljnim učinkom na zdravlje. Izvrstan su izvor vitamina C i mangana te dobar izvor neprobavljivih vlakana. Tijekom posljednjih deset godina provedene su različiteznanstvene studije (na ljudima i životinjama), a rezultati studija ukazuju da jagode mogu imati povoljan učinak na prevenciju malignih bolesti i bolesti srca te djelovati protuupalno i utjecati na proces starenja. Posebna se pažnja pridaje elagičnoj kiselini koja ima preventivno djelovanje na nastanak karcinoma jednjaka i flavonoidima koji preveniraju upalne procese, stvaranje krvnih ugrušaka te jačaju kapilare.

Protuupalno djelovanje spojeva iz jagoda temelji se na smanjenju aktivnosti enzima ciklooksigenaze, jednakom mehanizmu djelovanja nesteroidnih protuupalnih lijekova poput aspirina i ibuprofena. Naime, pretjerana aktivnost ovih enzima pridonosi neželjenoj upali, poput one koja se javlja ukod artritisa, astme, ateroskleroze i karcinoma.

Iako doslovno svaka namirnica može izazvati alergijsku reakciju, znanstvene studije o alergijama na hranu često izvještavaju kako su pojedine namirnice (odnosno njihove komponente) ipak češći alergeni u odnosu na druge. Jagode su namirnice koje se najčešće povezuju sa alergijskim reakcijama. Osobama alergičnim na jagode preporučuje se izbacivanje tog voća iz prehrane iz prehrane.

Dr.sc. Darija Vranešić Bender

izvor

http://www.dijetalno.net

4 Re: Voce ..... taj Uto Maj 13, 2008 6:30 pm

lil


Admin
Admin
Lubenica



Rijetko koje voće toliko prija i taži žeđ ljeti kao nježno hrskava lubenica.

Iako se danas lubenice mogu u trgovinama naći tijekom cijele godine, ljeti je lubenica najslađa i najbolje kvalitete.

Lubenice mogu biti okruglog, sfernog ili duguljastog oblika, izvana su zelene boje, a mogu biti prošarane žutim linijama. Zajedno s dinjama, tikvama i tikvicama, svrstavaju se u porodicu Cucurbitaceae, dinje, znanstevni naziv im je Citrullis lanatus,a rastu u trsevima na zemlji.

Lubenice imaju izuzetno visok sadržaj vode, otprilike 92%, i zbog toga je njihova pulpa mrvičasta i nježno hrskava - idealna za ublažavanje žeđi.

Iako lubenice povezujemo sa izražajnom ružičasto-crvenom bojom, postoje vrste čija pulpa je narančaste, žute ili čak bijele boje. Isto tako, iako većina vrsta lubenica ima sjemenke crne, smeđe, bijele, žute ili zelene boje, postoji nekoliko vrsta koje uopće nemaju sjemenke.

Povijest

Lubenice su porijeklom iz Afrike, a prvi uzgoj započeo je u starom Egiptu, o čemu govore i zapisi hijeroglifima pronađenim na očuvanim građevinama. Ovo voće bilo je toliko cijenjeno da su ga čak pohranjivali u grobnice mnogih egipatskih kraljeva. Činjenicu da su lubenice imale toliku važnost u Egiptu, a kasnije i u ostalim zemljama Mediterana, nije teško razumjeti ako znamo da su tada nestašice vode bile poprilično česte. Tada bi lubenica predstavljala pravo blago.

Lubenice su u Kinu donesene oko 10.st, a potom, neposredno nakon otkrivanja Novog Svijeta i na zapadnu hemisferu.

Danas su najveći proizvođači lubenica Rusija, Kina, Turska, Iran i Sjedinjene Države, aRusiji je čak vrlo cijenjeno i popularno vino od lubenica.

Nutritivni profil

Lubenica je izvanredan izvor vitamina C. Također, dobar je izvor vitamina A, B1 i B6, te minerala kalija i magnezija. Jedna šalica lubenice osigurava 24 % dnevnih potreba za vitaminom C i 11.1% dnevnih potreba za vitaminom A.

Zdravstvene prednosti konzumacije lubenica

Lubenica nije tek ukusno osvježenje za vruće ljetne dane. Prema rezultatima znanstvenih istraživanja, lubenica posjeduje aktivne tvari koje ublažavaju upalna stanja i mogu pomoći u prevenciji astme, ateroskleroze, dijabetesa, karcinoma kolona i artritisa.

Snažni antioksidansi

Slatka i sočna lubenica riznica je najvažnijih prirodnih antioksidansa. Odličan je izvor vitamina C i vrlo dobar izvor vitamina A, koji je u lubenici prisutan poglavito u obliku beta karotena. Crvena boja lubenice potječe od biljnih pigmenata, od kojih najviše pažnje privlači likopen.

Plejada snažnih antioksidansa iz lubenice putuje po tijelu i neutralizira slobodne radikale. Poznato je da slobodni radikali mogu izazvati brojna oštećenja tjelesnih struktura, primjerice, pospješuju oksidaciju kolesterola što može uzrokovati aterosklerozu, uključeni su u procese koji potiču upalu što pogoduje nastanku brojnih bolesti poput osteoartritisa, reumatoidnog artritisa te malignih bolesti.

Antioksidativni nutrijenti iz lubenice – vitamin C, beta karoten i likopen – učinkoviti su u onesposobljavanju tih opasnih molekula i tako štite organizam od bolesti.

Brojnim znanstvenim studijama dokazana je učinkovitost vitamina C i beta karotena u prevenciji bolesti srca i brojnih kroničnih upalnih bolesti.

Likopen iz lubenice

Biljni pigment likopen uglavnom se asocira uz rajčicu, a poznato je da je topljiv u masti i zato ga tijelo bolje apsorbira kada se konzumira u obliku umaka od rajčice. Manje je poznato da je likopen prisutan i u lubenici i mangu. Za razliku od drugih fitokemikalija, koji su uglavnom proučavani u studijama na životinjama, likopen je višekratno ispitivan u studijama na ljudima, te mu je dokazana zaštitna uloga u rastućem broju karcinoma. U studijama se najčešće spominje zaštitna uloga kod raka prostate, dojke, endometrija i pluća. Antioksidativna funkcija likopena podrazumijeva zaštitu stanice i staničnih struktura od štete izazvane djelovanjem slobodnih radikala, a to djelovanje važno je i u prevenciji bolesti srca.

Potpora tjelesnoj proizvodnji energije

Lubenica je bogat izvor vitamina B skupine, koji su odgovorni za proizvodnju energije iz hrane u tijelu. Posebno je dobar izvor vitamina B6 i B1 te minerala magnezija i kalija. Za ovu namirnicu može se reći da posjeduje visoku nutritivnu gustoću jer ne opterećuje tijelo suvišnim kalorijama, a istodobno snabdijeva tijelo s pregršt važnih nutrijenata.

Kako odabrati i čuvati lubenice

Najbolji način za pravilan odabir lubenice pri kupnji podrazumijeva odabir plodova čija unutrašnjost ima žarku boju, bez bijelih pruga. Ipak, nemamo uvijek privilegiju pogledati lubenicu iznutra jer ih najčešće kupujemo cijele. Kada birate cijele lubenice, odaberite onu koja ima odgovarajuću težinu za određeni opseg, s relativno glatkom korom i bojom koja nije niti suviše žarka niti suviše zagasita. Nadalje, jedan dio lubenice trebao bi biti različite boje, najbolje žućkasto-krem. Ovaj dio je tzv. 'potrbušnica', mjesto koje je bilo u kontaktu sa zemljom tijekom zriobe. Ako lubenica nema žutu mrlju, vjerojatno je ubrana prije vremena, što nepovoljno utječe na okus, teksturu i sočnost.

Količina karotenoida u lubenici, posebice likopena i beta-karotena, povećava se ako je plod smješten na sobnoj temperaturi. Međutim, kada je razrežete, treba je spremiti u hladnjak kako bi se očuvala svježina, okus i sočnost.

Nekoliko ideja za serviranje:

-Zgnječite zajedno lubenicu, dinju i kivi. Umutite ovaj voćni pire u jogurt i servirajte kao osvježavajuću hladnu juhu

-U azijskim zemljama, prepržene sjemenke lubenice se konzumiraju kao grickalice ili se smrve, dodaju žitaricama i potom upotrebljavaju za pripremu kruha.

-Marinirana, salamurena ili kandirana kora lubenice karakteristična je za kuhinju Sjeverne Amerike

-Lubenica pomiješana sa tanko narezanim crvenim lukom uz dodatak soli i crnog papra čini osvježavajuću ljetnu salatu

-Lubenica je izvanredan i osvježavajući dodatak svakoj voćnoj salati

Dr.sc. Darija Vranešić Bender
Iva Alebić, dipl.ing.

izvor

http://www.dijetalno.net

5 Re: Voce ..... taj Uto Maj 13, 2008 6:44 pm

lil


Admin
Admin
Nar (Šipak)

Čini se su znanstvenici desetljećima nepravedno zapostavljali nar.

Naime, u posljednjih 5 godina provedeno je stotinjak istraživanja o zdravstvenim prednostima konzumacije nara, dok ih je tijekom XX stoljeća objavljeno tek dvadesetak. Samo u rujnu ove godine objavljene su dvije izuzetno vrijedne studije u uglednim znanstvenim časopisima koje donose rezultate o pozitivnim učincima biljnih kemikalija porijeklom iz nara.

U časopisu «Proceedings of National Academy of Sciences» od rujna 2005. objavljena je studija koja govori o kempreventivnom i kemoterapijskom učinku soka od nara na stanice karcinoma prostate. Istraživanje je pokazalo da nar posjeduje snažna antioksidativna i protuupalna svojstva. Znanstvenici su dokazali da ekstrakt ploda nara ima sposobnost zaustavljanja rasta i ubija stanice karcinoma prostate «in vitro».

U časopisu «Journal of Nutritional Biochemistry» od rujna 2005. objavljena je studija o učinku soka od nara na sprečavanje oksidacije LDL kolesterola, odnosno na prevenciju ateroskleroze. Znanstvenici su promatrali kako se LDL kolesterol («loš kolesterol») ponaša u prisustvu soka od nara i uočili su da se 40 % manje molekula LDL kolesterola oksidiralo u prisustvu soka od nara. Dobro je poznato da oksidirani LDL kolesterol predstavlja značajan rizik za pojavu ateroskleroze. Sok od nara u pokusima je spriječio i neke druge procese povezane s pojavom ateroskleroze.

Budući da kliničke studije na ljudima s ovom supstancom nisu provedene, nije poznata doza aktivnih tvari iz nara koja je potrebna za isti učinak kod oboljelih od karcinoma prostate ili ateroskleroze. Ipak, rezultati su vrlo obećavajući i svakako upućuju na uključivanje nara i soka od nara u svakodnevnu prehranu.

Snažan antioksidativni kapacitet

Lavina istraživanja o pozitivnim učincima nara pokrenula se u Izraelu, a za pažnju koju je nar dobio u znanstvenim krugovima velikim je dijelom zaslužan Michael Aviram koji je proveo velik broj istraživanja i dobio izvanrene rezultate. Ovaj interesantni znanstvenik svoja je istraživanja predstavio i prije nekoliko godina u Hrvatskoj, a najviše se bavio ispitivanjem antioksidativne moći soka od nara. Tim prof. Avirama utvrdio je da sok od nara ima snažnu antioksidativnu moć, snažniju čak i od crnog vina i zelenog čaja. Njihove preliminarne studije pokazale su da je antioksidativni kapacitet soka od nara bio čak tri puta jači od iste količine zelenog čaja ili crnog vina. Zaštitni učinak pripisuju sadržaju fitokemikalija: polifenola, tanina i antocijana.
Prema preporukama izraelskih znanstvenika, jedna čaša soka od nara dnevno može smanjiti rizik od obolijevanja od kardiovaskularnih bolesti.

Nutritivna vrijednost nara

Nar, u narodu poznatiji kao morgaj ili šipak porijeklom je iz Perzije, a u prijevodu s latinskog nosi ime: «jabuka prepuna koštica». Nar je jedan od prvih kultiviranih plodova (prije 5000 – 5000 godina), uz masline, smokve, datulje i grožđe. Najvjerojatnije potječe iz Irana, a zbog svoje tvrde kore bilo ga je lako transportirati te je brzo stigao i u udaljene krajeve svijeta. Za optimalan prinos zahtijeva dugo toplo ljeto, ali podnosi i poprilično hladne zime i sušu. Raste u južnom podneblju, plodovi sazrijevaju u kasnu jesen ili početkom zime. Plod se sastoji od nakupina crvenih zrnaca, kiselkasto-slatkog okusa ugodne arome. Jede se svjež, prerađuje u sokove i koristi u dekorativne svrhe. U narodnoj medicini nekada se svježa kora nara upotrebljavala protiv crijevnih parazita. Na srednjem istoku njegov sok se i danas koristi za pripremu umaka za neka mesna jela.
Prosječna energetska vrijednost 100 g nara je 310 kJ (74 kcal). Bogat je izvor kalija, a sadrži i magnezij, fosfor, kalcij, željezo, bakar. Od vitamina sadrži karotenoide, nešto vitamina skupine B i vitamin C.

Jesti ili ne jesti koštice?

Neki preferiraju žvakanje cijelih zrna i potom progutaju košticu i meso ploda. Ova se navika može smatrati povoljnom jer koštice sadrže brojne korisne tvari, poglavito neprobavljiva vlakna. U Indiji, koštice se suše i melju u prah koji se dodaje jelima od mesa, za omekšavanje.
Drugi pak isišu sok iz zrna i potom isljunu koštice. Postoji i opcija da se sok iscijedi iz ploda bez mljevenja koštica, naprosto stiskajući cijeli plod, no tako popriličan dio ploda završi kao otpad. Izbor ipak ostaje na vama.

Čuvanje i odabir nara
Rana jesen najbolje je doba za nar, listopad i studeni su mjeseci u kojima dozrijeva, ali obično je dostupan i do rane zime. Plodovi moraju biti teški, okrugli, veličine naranče. Veći plodovi osiguravaju više soka. Nar više ne zrije nakon što se ubere, stoga neće postati slađi tijekom skladištenja.
Cijeli plodovi mogu se čuvati mjesec dana na hladnom i suhom mjestu ili dva mjeseca u hladnjaku. Očišćeno zrnje može se smrznuti u vrećici za zamrzavanje na godinu dana. Svježi sok treba čuvati u hladnjaku i popiti u dva do tri dana.

izvor

http://www.dijetalno.net

6 Re: Voce ..... taj Uto Maj 13, 2008 6:48 pm

lil


Admin
Admin
Limun

Limun i limeta popularni su pratioci raznih jela i napitaka, a na njih posebno mislimo u zimskim mjesecima.

Limun se nerijetko servira uz topao čaj i med te predstavlja originalno prirodno pakiranje vitamina C. Znanstvenici ga zovu Citrus limon, a odlikuje se ovalnim oblikom i žutom bojom kore. Unutrašnjost limuna podijeljena je na kriške pa prosječan limun sadrži osam do deset kriški.

Iako je okus limuna izrazito kiseo i ima poznati «skupljajući» učinak, limun je i pravo osvježenje. Sok se koristi kao osvježavajući napitak, blag antiseptik i adstrigens. Dvije osnovne vrste limuna su “Eureka” i “Lisabon”. Vrsta «Eureka» ima tvrđu koru i kratak «vrat» na jednom kraju te nekolicinu koštica, dok vrsta «Lisabon» ima glatkiju koru, nema «vrat» i uglavnom ne sadrži koštice. Uz spomenute kisele limune, postoje i vrste koje su slađe, primjerice vrsta «Meyer».

Plod limuna koristi se na najrazličitije načine. Od njega se dobiva limunska kiselina, a razni parfemi i lijekovi sadrže esencijalna ulja limuna. Limun se koristi i kao poboljšivač okusa kod mnogih jela i pića. Dobro su nam poznate limunade, te limunovi sokovi i sirupi. Naribana limunova kora se također tradicionalno koristi kao aroma u raznim slasticama. Limunov plod može se kandirati, kao i naranča.

Kratka povijest limuna

Smatra se da limun potječe iz Kine i Indije gdje se uzgaja već dva i pol tisućljeća. Prvi pisani zapis koji spominje taj plod je stari indijski spis na Sanskrtu koji datira prije 2800 godina. U Europu je prvi puta stigao s Arapima koji su ga donijeli u Španjolsku u 11. stoljeću, a u isto to vrijeme stigao je i u Sjevernu Afriku. Križari, koji su zatekli ovo drvo na području Palestine, upoznali su stanovnike ostalih zemalja Europe s plodom limuna. Limun je u Ameriku donio Columbo, na svom drugom putovanju u Novi Svijet, 1493. godine. Na Floridi se limun uzgaja od 16. stoljeća.
Tijekom «Zlatne groznice», u 19. stoljeću, limun je bio vrlo cijenjeno voće jer je štitio od pojave skorbuta. Cijena mu je tada bila toliko visoka, da su ljudi bili spremni platiti i do 1 $ za jedan limun. Vodeći uzgajivači limuna danas su SAD i Italija. U Europi ga u komercijalne svrhe uzgajaju Španjolska, Portugal, Italija, Grčka, Turska i Francuska.

Karakteristike

Voćka limuna je jako osjetljiva na hladnoću, tako da se može uzgajati samo u toplim krajevima. Limunova voćka može godišnje uroditi i sa 3000 plodova.
Energetska vrijednost 100g limuna iznosi 26 kcal. Sok jednog limuna zadovoljava polovicu dnevne potrebe za vitaminom C, no treba ga popiti svježe iscijeđenog jer na zraku brzo oksidira.
Plod sadrži 30% soka u kojem ima 6-8 % limunske kiseline i vitamina C (50-80 mg/100g). Uz vitamin C, limun sadrži skromne količine vitamina B6, kalija i folata.
Učinak limuna na zdravlje

Fitokemikalije s antioksidativnom, antikarcinogenom i antibiotičkom aktivnošću

Limun i limeta sadrže jedinstven udio flavonoida koji posjeduju antioksidativnu i antikancerogenu aktivnost. Posebno je interesantna skupina flavonoida – glikozidi flavonola - koja uključuje brojne derivate kampeferola. Flavonoidi iz ove skupine sprečavaju diobu stanica raka i posebno su interesantni zbog svoje antibiotičke aktivnosti.

Tijekom epidemije kolere u nekolicini sela u Zapadnoj Africi, sok od limete dodavan je jelu, što se pokazalo učinkovitim u sprečavanju širenja epidemije. (Kolera je bolest koju uzrokuje bakterija Vibrio cholerae). Cijeli niz fascinantnih istraživačkih studija pokazao je značajan utjecaj soka od limuna i limete na stanični ciklus. Naime, sok od limuna utječe na diobu (mitozu), odnosno smrt (apoptozu) stanice, te na aktivnost specijalnih stanica imunosnog sustava – monocita.
Uz impresivan sadržaj fitokemikalija, limun je odličan izvor vitamina C – jednog od najvažnijih antioksidansa u prirodi. Vitamin C je jedan od osnovnih antioksidansa porijeklom iz hrane i osnovni tjelesni antioksidans topljiv u vodi. Ovaj vitamin putuje tijelom i neutralizira slobodne radikale. Jedna od najvažnijih funkcija ovoga vitamina je zaštita LDL kolesterola od oksidativne štete. Vitamin C je potreban za formiranje kolagena, proteina koji gradi mnoge dijelove tijela poput kosti, mišića i krvnih žila. Igra važnu ulogu u cijeljenju rana. Ovaj vitamin potiče formiranje žuči, pomaže u obrani od virusa i detoksikaciji organizma. Pospješuje apsorpciju željeza iz biljnih izvora.

izvor

http://www.dijetalno.net

7 Re: Voce ..... taj Uto Maj 13, 2008 6:51 pm

lil


Admin
Admin
Pomorandza

Naranča je voće koje se svrstava u skupinu citrusa.

Kao i ostali citrusi, sadrže velike količine vitamina C, te čitav spektar različitih fitokemikalija.

Da su citrusi zdravi poznato je od davnina. Blagotvorno djelovanje ovog voća vezalo se, s pravom, uz činjenicu da je bogato vitaminom C. Ipak, ostale komponente sadržane u citrusima (folna kiselina, pektin, kalij, brojne aktivne fitokemikalije) itekako uobličuju zdravu strukturu plodova. Više od 60 flavonoida u citrusima posjeduje širok spektar svojstava, uključujući protuupalnu i antikarcinogenu aktivnost, inhibiciju grušanja krvi i snažnu antioksidativnu aktivnost. Flavonoidi tangeretin, nobiletin te limonin i nomilin (glavni predstavnici limonoida) pokazuju svojstva prevencije i inhibicije rasta stanica raka. Citrusi su također, kao i crveno te zeleno voće i povrće, bogati karotenoidima, snažnim fitokemikalijama koje djeluju kao antioksidansi i imaju antikancerogena svojstva.

Naranče su karakteristicne po tome što, za razliku od ostalih citrusa, predstavljaju dobar izvor folne kiseline, vitamina iz skupine B vitamina.
Značajan su izvor kalija, likopena te beta-karotena. Mogu pomoći u prevenciji karcinoma kolona i želuca, visoki unos može smanjii rizik od katarakte, te pomoći organizmu da bolje apsorbira željezo te na taj način preveniraju anemiju.

Nutritivna vrijednost u 100 g voća:

Energetska vrijednost: 37 kcal
Ugljikohidrati: 9 g
Proteini: 0 g
Vlakna: 2 g
Vitamin C: 54 g
Folna kiselina: 31 mcg
Kalij: 150 mg
Kalcij: 47 mg

izvor

http://www.dijetalno.net

8 Re: Voce ..... taj Uto Maj 13, 2008 6:55 pm

lil


Admin
Admin
Kruska

Kruška je sočno i slatko voće s pomalo zrnatom teksturom.

Iako prema nekim zapisima kultivacija krušaka datira iz razdoblja od prije 3000 godina, postoje pretpostavke prema kojima je u ovom čudesnom voću uživao još čovjek Kamenog doba. U svom slavnom epu Odiseja, Homer ih je okarakterizirao kao «dar bogova», a u doba francuskog kralja Luja XIV kruške su bile simbol luksuza.

Latinsko ime kruške je Pyrus communis, a zajedno sa jabukom i dunjom svrstava se u porodicu ruža. Nekoliko je tisuća vrsta krušaka, svaka vrsta drugačijeg oblika, boje, veličine, okusa. Općenito, kruške imaju veće okruglo dno koje se prema vrhu, koji završava peteljkom, postepeno sužava. Sočne su i slatke, sa teksturom pomalo zrnastom, no mekanom poput maslaca.

Zbog izuzetne slatkoće, sok od kruške se ponekad koristi u desertima umjesto šećera, kao zaslađivač. No ipak, jedna osrednja kruška ima manje od 100 kcal.

Kruške su idealan izbor za osobe koje su, a sve ih je veći broj, usvojile moderan stil života, a time se izložile stresu, brzini, crpljenju i posljednjih zaliha energije.

Kruške su poznate po tome što se od njih sprema vrlo kvalitetna rakija, manje ih koristimo u kompotima i pekmezima iako se i od njih može prirediti vrlo ukusni konzervirani voćni proizvodi.
Ipak, kruške je najbolje jesti svježe, tada najbolje tonificiraju organizam, a ako se već moraju pohraniti na neko vrijeme onda je najbolje staviti ih svega par dana u najniži dio hladionika.

Po svojoj konstituciji mogu podnijeti i zamrzavanje na minus 20 stupnjeva C u ledenici. Potrebno je prethodno kruške lagano oprati u otopini sode bikarbone i osušiti. Zatim se narežu na četvrtine i izvadi im se koštica. Tako očišćene i oprane, potpuno suhe od vode stavljaju se u vrećice za zamrzavanje kao komadi i mogu održati svoju svježinu do tri mjeseca.

Takve kruške možemo koristiti za pripremu slanih i slatkih jela jer se ta namirnica jako dobro uklapa uz plemenito svinjsko ili juneće meso, poput bifteka.

Zašto kruške?

Prirodan su i i brz izvor energije, jer sadrže značajne količine monosaharida: fruktoze i glukoze, kao i levuloze – najslađeg prirodnog šećera, a istovremeno i ekonomično pakiranje vitamina B skupine.Vitamini B skupine pomažu organizmu da se nosi sa stresom i hrane živčani sustav te sudjeluju u procesu dobivanja energije iz ugljikohidrata.

U 100 grama ploda kruške sadržano je 0.3 g proteina, 0.4 g masti, 9.5 g ugljikohidrata, 2,8 g ukupnih vlakana i 5 mg vitamina C. Kruška sadrži i neznatne količine masti, stoga ima na 100 grama nešto više kalorija od jabuke (oko 80 u odnosu na 60), međutim kruške Vilijamovke sadrže velike količine kalcija i željeza u odnosu na drugo voće, stoga se preporučuju kao obavezno voće u prehrani žena iznad 40 godine!

Kruške su također dobar izvor bakra, kalija i izuzetno dobar izvor prehrambenih vlakana.

Vitamin C i bakar

Kruška je dobar izvor vitamina C i bakra, nutrijenata koje daju značajan doprinos antioksidativnoj zaštiti organizma od slobodnih radikala. Vitamin C sam po sebi snažan je antioksidans, a bakar je neophodna komponenta superoksid-dismutaze (SOD), jednog od najjačih tjelesnih antiosidativnih enzima.

Vlakna

Svježa kruška izvanredan je izvor prehrambenih vlakana, posebice pektina. Kruška mase 166 g osigurava oko 6 grama prehrambenih vlakana, od čega oko 40% pektina. Vlakna su bitan element zdrave prehrane jer pomažu u održavanju razine glukoze i kolesterola u krvi te osiguravaju redovito pražnjenje crijeva. Prehrana bogata prehrambenim vlaknima pomaže u reduciranju raka kolona i pomaže redukciju kolesterola u serumu. Upravo zbog visokog sadržaja vlakana kruške su poželjan dio jelovnika.

Kalij

Svježe kruške izvanredan su izvor kalija; jedna kruška srednje veličine osigurava 210 mg kalija. Kalij sudjeluje u regulaciji otkucaja srca, mišićnoj kontrakciji, prijenosu živčanih impulsa, te u metabolizmu bjelančevina i ugljikohidrata. Regulira rad krvožilnog sustava, te sudjeluje u izgradnji čvrstih kostiju i zuba. S obzirom da se lako luči iz organizma, disanjem i znojenjem, vrlo ga je važno stalno nadoknađivati.

Hipoalergeno voće

Iako ovakvo stajalište nije potkrijepljeno znanstvenim dokazima, kruške se nerijetko karakteriziraju kao hipoalergeno voće koje će mnogo manje vjerojatno prouzročiti neželjene reakcije od ostalog voće. To je ujedno i osnovni razlog zbog kojega se kruške među prvima uvode u prehranu dojenčadi.

Dobro je znati...
S obzirom da kruške vrlo brzo zriju nakon što su ubrane, kada ih kupujete u dućanima, birajte one nedozrele, neoštećene i one koje na sebi nemaju plijesni. Također izbjegavajte kruške sa smeđim mekanim kolutovima. Proces zrenja kruške mogu nastaviti u vašem frižideru, ili ukoliko ga želite ubrzati, u papirnatim vrećicama na sobnoj temperaturi.
Izbjegavajte ostavljanje krušaka u plastičnim vrećicama gdje će biti u dodiru jer im je na taj način ograničen kisik i pojačana produkcija etilena, plina kojega kruške prirodno proizvode, a koji ubrzava proces truljenja. S obzirom da lako apsorbiraju miris, kruške treba držati podalje i od hrane koja ima jak ili specifičan miris.

izvor

http://www.dijetalno.net

9 Re: Voce ..... taj Uto Maj 13, 2008 7:01 pm

lil


Admin
Admin
Sljive

Sezona šljiva proteže se od svibnja do listopada.

Malo je voća koje poznajemo u toliko širokom rasponu boja i izrazito sočnim, slatkim okusima. Sezona šljiva proteže se od svibnja do listopada. Prve sazrijevaju japanske vrste, a u Europi je doba sazrijevanja šljiva nešto kasnije – tijekom kolovoza i jesenskih mjeseci – što je karakteristično i za naše krajeve. Šljive pripadaju rodu Prunus, a u srodstvu su s breskvom, nektarinom i bademom. Za ovo voće karakteristična je tvrda koštica koja štiti njihovo sjeme.

Podrijetlo

Smatra se da je europska šljiva otkrivena prije dvije tisuće godina, na području oko Kaspijskog mora. Već u doba Rimskog carstva, bilo je poznato više od 300 vrsta europskih šljiva. Svoj put preko Atlanskog oceana šljive su prevalile u društvu hodočasnika te su ih oni uveli u američke jelovnike u 17. stoljeću.

Iako japanske šljive potječu iz Kine, ime su dobile po zemlji u kojoj su kultivirane i razvijane. Danas su najveći proizvođači šljiva SAD, Rusija, Kina i Rumunjska.

Utjecaj na zdravlje

Svježa i sušena verzija šljive poznata je pod imenom Prunus domestica, a ovaj plod u žarištu je znanstvenih istraživanja zbog svog jedinstvenog sadržaja fitonutrijenata, posebice neoklorogenične i klorogenične kiseline. Ove tvari, porijeklom iz šljiva, klasificiraju se kao fenoli, a njihova antioksidativna svojstva dobro su dokumentirana.

Fenoli su molekule koje nalazimo i u drugim biljnim vrstama, posebice je intaresantan njihov udio u vinu. Povoljno djelovanje ovih tvari sastoji se u neutralizaciji izrazito destruktivnih kisikovih radikala, ili popularno «slobodnih radikala», a dokazano im je i preventivno djelovanje na očuvanje strukture tjelesnih lipida. Na taj način, ova namirnica pomaže u očuvanju moždanih membrana i neurona te stijenki krvnih žila.

Znanstvene studije ukazale su na pospješenu apsorpciju željeza kod redovite konzumacije svježih i suhih šljiva. Ova sposobnost pripisuje se bogatstvu vitamina C koji se nalazi u ovom plodu. Vitamin C vrijedan je nutrijent koji je potreban u tijelu pri izgradnji tkiva, a njegova uloga u očuvanju snažnog imunosnog sustava je nezamjenjiva. Zbog svog antioksidativnog učinka, vitamin C štiti kolesterol i onemogućuje njegovo taloženje na stijenkama krvnih žila. Dodatne količine vitamina C nisu naodmet osobama s aterosklerozom ili bolestima srca uzrokovanima dijabetesom.

Priroda nam tako «zapakirala» potrebnu količinu vitamina C u namirnicu koja će nas uvesti u jesen i zimu, odnosno sezonu prehlade i gripe.

Uz zavidnu količinu vitamina C, šljive su dobar izvor vitamina B1, B2, B6, beta karotena, vitamina E, kalija i prehrambenih vlakana.

Šljive i oksalati


Šljive pripadaju maloj skupini namirnica koje sadrže mjerljive količine oksalata, tvari koja je prirodno prisutna u biljkama, životinjama i ljudima. Dođe li do izrazitog povišenja koncentracije oksalata u orhanizmu, oni se mogu kristalizirati i uzrokovati zdravstvene probleme. Zbog ovog razloga, osobe s bolestima bubrega i žuči, trebale bi ograničiti svoju konzumaciju šljiva.

Oksalati u organizmu utječu i na apsorpciju kalcija, stoga se osobama koje uzimaju suplemente kalcija preporučuje konzumacija šljiva 2-3 sata prije uzimanja suplemenata.

Suhe šljive

Čini se da suhe šljive imaju problem s izgledom. Naime, ova izrazito korisna namirnica nema popularnost koju zaslužuje, jer joj smežuran, naboran i tamno ljubičast «outfit» ne ide pretjerano u korist.

Na policama ljekarni nalaze se brojni pripravci koji pomažu kod zatvora ili konstipacije. Međutim, dodatak 5 suhih šljiva dnevnoj prehrani može biti jednako učinkovit ili učinkovitiji postupak od cijelog niza pripravaka. Suhe šljive sadrže čak tri sastojka koja pridonose pravilnoj probavi. Za početak, suhe šljive sadrže visok udio netopljivih prehrambenih vlakana, koja su vjerojatno «ključ» prevencije konstipacije. Netopljiva vlakna ne mogu se razgraditi u našem probavnom sustavu te ove dugačke molekule ostaju u probavnom sustavu, gdje apsorbiraju vodu i čine feces voluminoznijim, te mu olakšavaju prolaz kroz crijevo. Nadalje, suhe šljive sadrže sorbitol, prirodni šećer koji također ima sposobnost upijanja vode i na taj način pomaže u otklanjanju konstipacije. Treći važan sastojak suhih šljiva je dihidroksifenil-isatin, tvar koja potiče kontrakciju crijeva, a ovaj proces esencijalan je za redovito pražnjenje crijeva.

Suhe šljive zadržavaju sve vrijedne vitamine i minerale tijekom procesa sušenja, te predstavljaju vrijedan izvor energije u «malom pakiranju».

izvor


Osvežava i podmlađuje

Danas postoji više od 2000 vrsta šljiva, a jedan od najstarijih kineskih lekova zove se ubai, pravi se od suve (dimljene) šljive i ublažava simptome muke, groznice i kašlja.


Prema istraživanju Ministarstva poljoprivrede SAD sveža šljiva (Prunus domestica) nalazi se na vrhu liste od 24 vrste voća po antioksidativnoj moći, dok su suve šljive ispred suvih smokvi, urmi i grožđa sa 2 puta većom antioksidativnom snagom.
Inače, veruje se da je evropska šljiva otkrivena pre oko 2000 godina u predelu Kaspijskog mora, a vreme starog Rima već ih je bilo oko 300 vrsta. Danas postoji više od 2000 vrsta šljiva, a zanimljivo je da japanska šljiva potiče iz Kine. Jedan od najstarijih kineskih lekova zove se ubai, pravi se od suve (dimljene) šljive i ublažava simptome muke, groznice i kašlja.


LIČNA KARTA
(u 66 g)

- 36,30 kalorija
- 6,27 mg vitamina C
- 213,18 IU vitamina A
- 0,99 g hranljivih vlakana
- 0,06mg vitamina B2 (riboflavina)
- 113,52 mg kalijuma

SASTAV I DEJSTVO

* Šljive obiluju fenolnim sastojcimaiz čega i proističe njihova velika antioksidativna snaga. Sadrže i fitonutrijente lutein i zeaksantin, antioksidante koji mogu da zaštite oko od bolesti vezanih za starenje, kao što je katarakta.
* Ovo voće je prirodan izvor sorbitola, šećernog alkohola koji deluje kao laksativ.
* Suve šljive sadrže koncetrovan sorbitol i vlakna, pa imaju veći laksativni efekat od svežih šljiva.
* I sveže i suve šljive obiluju kalijumom, vlaknima, vitaminom K, a u tragovima imaju i magnezijum i gvožđe. Samo sveže šljive su dobar izvor vitamina C.
* Šljive sadrže i zanemarljivo nizak nivo amigdalina, inače sastojka cijanida, ali koštice šljive sadrže veće, potencijalno smrtonosne, koncentracije.
* Šljive su odličan izvor vitamina C, dobar izvor vitamina A, vitamina B2 i kalijuma, kao i hranljivih vlakana.
* Sveže i suve šljive su bogate jedinstvenim fitonutrijentima, neohlorogenskom i hlorogenskom kiselinom. Ove supstance su klasifikovane kao fenoli, a njihova uloga antioksidanta je dobro istražena. One su izuzetno efikasne u neutralisanju destruktivnog radikala kiseonika (superoksid anion radikal), a pomažu i da se očuvaju masti koje se nalaze u ćelijama mozga i one koje učestvuju u građenju ćelijskih membrana.
* Sposobnost sveže i suve šljive da se gvožđe u organizmu bolje iskoristi dovodi se u vezu sa vitaminom C u ovom voću.


SUVE ŠLJIVE
PROTIV ZATVORA


Suve šljive su zdrava hrana i poslastica, a kompot od suvih šljiva pomaže u slučaju tvrde stolice i hemoroida. Za istu svrhu možete da koristite i ovaj napitak

* Zdrobite 1 kašiku ploda sene (Sennae fructus), kuvajte 15 minuta u 3 dl vode, ostavite da se smlači, procedite, u toj tečnosti razmutite 2 kašike marmelade od šljiva i pijte uveče.

Pre spavanja, takođe, može da pojedete 15-20 suvih šljiva ili 2 kašike marmelade i da popijte čaj od kamilice.
Dobar je i kompot od suvih šljiva u koji se dodaju suve smokve.
(Iz knjige dr Jovana Tucakova “ Lečenje biljem”
SAVET PLUS: Ako čuvate šljive u frižideru izvadite ih i ostavite da odstoje na sobnoj temperaturi pre nego što počnete da ih jedete. Na taj način ćete da sačuvate svu slast i sočnost ovog voća.
Ako želite da skinete kožicu sa šljiva spustite ih u vrelu vodu na 30 sekundi, pa onda stavite pod mlaz hladne vode.
Probajte picu sa šljivama isečenim na kriške i pečenim na žaru, kozjim sirom, orasima i žalfijom.
Za dezert poslužite poširane šljive u crnom vinu sa narendanom korom limuna.
Pomešajte izdinstane šljive sa jogurtom i medom i dobićete izvanrednu hladnu supu.


RECEPTI
U SIRUPU


- 500 g šljiva
- 1 pomorandža
- 3 kašike šećera
- 1 kašika susama
- 2 kašike bademovog likera

Prepecite susam, pa kad porumeni dodajte sok i nastruganu koru pomorandže, šećer i bademov liker. Kad provri, spustite polutke šljiva i kuvajte nekoliko minuta na umerenoj temperaturi. Servirajte ohlađeno.

Kolač

- 1 kg šljiva
- 2 šoljice šećera, vanilin šećer
- 2 šolje brašna
- 2 šoljice kokosovog brašna
- 2 šoljice ulja
- prašak za pecivo, prstohvat soli
- 6 dl soka od jabuka
- 1,5 dl mleka
- narendana kora limuna

Očišćene šljive pospite šećerom i zapecite u rerni 15 minuta. U međuvremenu promešajte sve suve sastojke, umešajte tečne i umutite žitko testo. Izlijte testo u podmazan pleh, izravnajte, poređajte šljive odozgo i ispecite na 180 stepeni. Kad se kolač ohladi, možete da ga prelijete ulupanom slatkom pavlakom.

Sa rumom

- 5 kg šljiva
- 1,5 kg šećera
- kesica cimeta u prahu
- 2 dl ruma

U veću posudu poslažite naizmenično šljive bez koštica i šećer. Pospite cimetom i prelijte rumom, pa stavite u rernu da se peče na srednjoj temperaturi 3 - 4 sata. Sipajte u zagrejane tegle i ostavite da se ohladi i zatvorite. Na površini će da se uhvatiti tanka korica, ali je dobro i da sipate oko 1 cm šećera kao dodatnu zaštitu.

izvor



Poslednji izmenio lilit dana Sre Maj 14, 2008 3:56 am, izmenjeno ukupno 1 puta

http://www.dijetalno.net

10 Re: Voce ..... taj Uto Maj 13, 2008 7:50 pm

lil


Admin
Admin
Smokve

Svaki put, krajem ljeta kada je kraj naših godišnjih odmora, moja me mama jednostavno «zatrpa» smokvama i priredi mi pakete za put u Zagreb. Jedni su za brzu konzumaciju, drugi za pekmeze, treći za zamrzavanje. Jer se svježe smokve, dobro pakirane i pažljivo obrisane pamučnom krpom, mogu i zamrznuti, pa ih nakon nekoliko (3-4) mjeseci možete iskoristiti kao ukusan dodatak slatkim i slanim jelima. A to baš nekako pada u vrijeme novogodišnjih praznika…

Smokva je plod biljke, to jest drva kojeg latinskim imenom nazivamo Ficus carica. To je prava mediteranska kultura, koja se najčešće jede sirova ili "konzervira " sušenjem, a može biti i ukusan dodatak rakiji lozovači. U sebi sadržava od 10-15% voćnog šećera, a osobito treba istaknuti da je bogata pigmentom beta-karotenom (* 90 *g/100 grama).

Beta-karoten je preteča od koje se u našem organizmu stvara toliko potreban vitamin A. Vitamin A važan je u stvaranju i održavanju procesa vida. Dobro je poznato da njegovim nedostatkom dolazi do pojave tzv. noćnog ili kokošjeg slijepila, to jest nemogućnosti prilagodbe oka u uvjetima smanjene svjetlosti. Nadalje, taj vitamin je važan za zdravlje i ljepotu kože, za održavanje obrambenog sustava organizma, štiti od štetnih utjecaja sunčevih zraka i ponovno, od slobodnih radikala. Istraživanja provedena posljednjih godina govore o pozitivnom utjecaju beta-karotena, te vitamina A u kontroliranim dozama, na procese zaustavljanja rasta pojedinih vrsta tumorskih stanica.

Nikako ne smijemo zaboraviti još jednu nutritivnu komponentu prisutnu u smokvi. To je mineral magnezij. U 100 grama sirove smokve ima 17,5 mg magnezija, a jednaka količina sušenih smokava sadržava trostruko toliko magnezija. Podsjetimo, magnezij je jedan od ključnih čimbenika koji naš organizam štite od štetnog utjecaja psihičkog stresa. On je zaista pravi melem za stanice živčanog sustava. Osobito se preporučuje uzimati namirnice bogate magnezijem u stanjima napetosti, anksioznosti, depresije i kod predmenstrualnog sindroma.

Pogledajmo tablicu i vidjet ćemo višestruku nutritivu korist svježe i suhe smokve. Istina, suha ima znatno više kalorija, ali se i po masi može pojesti u znatno manjoj količini!

Tablica: Što sve možemo pronaći u 10 dkg svježih, ili suhih smokava?



izvor

http://www.dijetalno.net

11 Bobice grožđa u ljepoti ... taj Sub Maj 17, 2008 3:26 am

lil


Admin
Admin
Ljubiteljima grožđa jesen je odvijek bila najdraže godišnje doba. No osim što svim čulima možete uživati u mirisima i okusima ovog bobičastog voća, vrijeme je i da otkrijete sve blagodati koje ono skriva. Grožđe je jedno od najstarijih kultiviranih vrsta voća. Prema vjerovanju bilo je poznato prije nego što je Noa imao svoj vinograd na planini Ararat. O blagotvornom djelovanju grožđa, i to ne samo njegovog tekućeg proizvoda vina, znali su još i stari Egipćani koji su ga radije koristili za svoje rituale nego pili! Ljepotice iz tog vremena u grožđu su pronašle pravog saveznika za osvježenje i učvršćivanje kože te dugotrajni mladoliki izgled. Njega grožđem bila je popularna i na dvoru francuskog kralja Luja XIV. Plemići i plemkinje masirali su lice sokom od grožđa kako bi izbrisali tragove umora i učinili kožu mekom, sjajnom i napetom.

Zvijezda je rođena!
Prave trenutke slave ove vrijedne bobice doživljavaju unatrag petnaestak godina. Naime, godine 1993. u vinorodnoj pokrajini Bordeaux započela su istraživanja koia su trebala znanstveno potvrditi ono što je poznato još iz antičkog doba, a to je pozitivno djelovanje grožđa i vina na zdravlje i ljepotu. Tada je, među ostalim, otkriveno da koštice grožđa sadrže tvari koje su mnogo učinkovitije u borbi protiv slobodnih radikala od antioksidanata i vitamina E i C, koji su dotad smatrani najučinkovitijima. Kako je poznato da su slobodni radikali najodgovorniji za starenje kože, taj je podatak bio dovoljan da kozmetička industrija s oduševljenjem prihvati novu zvijezdu, pa su ubrzo koncipirani i prvi kozmetički pripravci na bazi polifenola dobivenih hladnim prešanjem iz koštica grožđa. Nešto kasnije, 1999. godine, otvoren je i prvi wellness centar koji je u ponudi imao vinoterapiju, odnosno različite kozmetičke kure bazirane na ljekovitom djelovanju grožđa i vina.
Vrlo brzo su kupke u vinu, oblozi od grožđa ili masaže skupocjenim uljem dobivenim od njegovih koštica postale nezaobilazna ponuda u svim boljim salonima i wellness centrima na svijetu.

Tajna mladolikog izgleda
Bobice grožđa sadrže tvari poput polifenola koje učinkovito usporavaju starenje i pomlađuju zrelu kožu.
Ovaj itekako vrijedan izvor bioflavonida - specifične skupine biljnih pigmenata koji imaju veliki antioksidacijski potencijal, ne samo da štiti naše stanice od štetnog utjecaja slobodnih radikala koji su odgovorni za različite štete na koži, a najviše za starenje, nego dokazano i vrlo učinkovito godi našoj koži. Koštice su posebno bogate polifenolima koji populariziraju ovo voće jer djeluju poput svojevrsnog štita na koži braneći je od štetnih utjecaja iz okoline, a u kombinaciji s drugim sastojcima potiču prokrvljenost, čuvaju prirodnu elastičnost i vlažnost kože te je čine nježnom, podatnom i svježom. Osim toga, oni usporavaju prve znakove starenja te pomlađuju zrelu kožu, čineći je svježijom i vidljivo ljepšom. Grožđe sadrži i fosfornu kiselinu i veoma važan element-silicu koji su zaduženi za ljepotu kože i kose. To je prirodni tonik organizma i izrazito hranjiva namirnica. Sadrži i vitamine A, B, C i E, minerale poput natrija, fosfora, kalcija, kalija, željeza, magnezija i flora te jabučnu, vinsku i limunsku kiselinu. Uz sve to, sastojci iz grožđa dezinfinciraju nečistu kožu te je uspješno čiste i sužavaju pore.

Ljepota dolazi iznutra
Osim što izvrsno djeluju na kožu preko kozmetičkih praparata, sastojke ovog bobičastog voća treba konzumirati jer su dobri za zdravlje. Naime, hranjive i ljekovite tvari koje se grožđem, sokovima i vinom unose u tijelo dokazano smanjuju razinu kolesterola u krvi, potiču rad srca i krvotoka, sprječavaju prerano starenje stanica tijela, aktiviraju izmjenu tvari i jačaju imunološki sustav. Grožđe čisti organizam te je dobro za postizanje vitke linije. Stoga, razmišljate li o topljenju viška kilograma, predlažemo vam "grožđanu" kuru mršavljenja. Dovoljno je da svaki dan u tjednu, rasporedite 500 g grožđa u kombinaciji s još nekoliko zdravih, niskokaloričnih namirnica. U istu svrhu možete si priuštiti i kraću vikend kuru na bazi 1000 do 1500 g grožđa i oko 2 litre biljnog čaja bez šećera raspoređenih tijekom dana.

Blagodati vinoterapije
Neiscrpno je pozitivno djelovanje grožđa i vina na naše zdravlje i ljepotu. Otkada su Francuzi svijetu otkrili sve blagodati vina, vinoterapija je iznimno popularna u kozmetičkoj i wellness industriji. Dokazano je kako ovaj tretman potiče mikrocirkulaciju i produkciju kolagena, pa tako izvrsno djeluje i na izmjenu tvari te izlučivanje otrova iz vezivnih tkiva, nakon čega koža postaje čvršća, napetija i sjajnija. Za voćne kiseline odavno znamo kako odstranjuju odumrle stranice kože i istodobno potiču produkciju novih stanica pa se koža fino regenerira i revitalizira. Tretmanima na bazi vina i grožđa koža se izbjeljuje pa nestaju i pigmentacijske mrlje koje su posljedica pretjeranog sunčanja, djelovanja hormona ili starenja. Također, nezasićene masne kiseline potiču i čuvaju vlažnost kože pa ona postaje elastičnija, a istodobno se potiče izlučivanje suvišne tekućine, čime se sprječava stvaranje ružnih nakupina, prije svega na problematičnim zonama.

izvor

http://www.dijetalno.net

12 Trešnja taj Ned Maj 18, 2008 6:54 pm

Sun


Administrator
Administrator



Domovina trešnje nalazi se u pontskoj flori Turske, a donesene su u Rim oko 74. god. pr. Kr.

Grčki keratos – trešnja, koji je osnova za latinsku riječ cerasea, dolazi od grčke riječi keros, što znači rog. Pretpostavlja se da se to odnosi na tvrdoću trešnjina drveta. Na latinskoj riječi ceresea temelje se i riječi istoga značenja u romanskim, germanskim (njem. Kirsche) i slavenskim (hrv. trešnja) jezicima. Grci su zaslužni za uzgoj trešnje, a Rimljani svojim legijama za njezino rasprostiranje po Starom Kontinentu.

Trešnjino je drvo više od 4 m, a cvate u svibnju. Bijeli skupni cvjetovi imaju duge peteljke iz kojih se razvijaju žuti ili crveni plodovi. Slatkog su okusa i ugodne arome s karakterističnom okruglom košticom u sredini.
Energetska i nutritivna vrijednost

Prema smjernicama piramide pravilne prehrane, trešnje su u grupi s ostalim vrstama voća. Za tu skupinu namirnica preporuka je 2-4 serviranja dnevno.
Energetska vrijednost trešnje iznosi samo 32 kcal na 100 g svježe namirnice.

Svježe sezonsko voće oduvijek se smatra idealnim međuobrokom ili zamjenom za obrok kod ljudi s povećanom tjelesnom težinom, a preporučuje se konzumirati između glavnih obroka.

Prednosti prehrane bogate voćem su: bogata je prehrambenim vlaknima, pomaže kod smanjenja tjelesne težine, bez masti je ili je sadrži samo u tragovima, bogata je vitaminima i mineralima, ne sadrži kolesterol, bogata je fitokemikalijama, bogata je antioksidansima koji štite organizam uništavajući štetne slobodne radikale, dobra je zamjena za hranu koja sadrži dodani šećer i uz obilje vrijednih nutrijenata opskrbit će nas i prijeko potrebnom vodom.

U 100 grama svježih trešanja nalazi se 82 g vode; 0,2 g masti; 1 g bjelančevina; 16 g ugljikohidrata; 12 g šećera i 2,1 g vlakana. Trešnja sadrži sve vitamine i minerale, iako u manjim količinama, kao i celulozu, pektin te organske kiseline (jabučnu, limunsku, vinsku). Bogata je kalijem te stoga povoljno djeluje na izlučivanje vode iz organizma.

DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba (RDA).
ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba (RDA).
RDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine).
Ljekovitost
Zanimljivo je da je taj plod na trećem mjestu među voćem po učinku snižavanja LDL kolesterola u krvi, koji je inače faktor koji uvelike pridonosi razvijanju ateroskleroze te uzrokuje srčani i moždani udar.

U svježem stanju trešnje su dobre za otklanjanje fizičke i umne iscrpljenosti. Kisele trešnje brzo djeluju protiv lošeg raspoloženja. Trešnje ne treba jesti prije objeda jer njihova lužnata reakcija koči izlučivanje probavnih sokova, što naročito otežava probavu mesa. Nakon trešanja ne treba piti vodu, a pogotovo pivo ili alkoholna pića.

Peteljka ploda bogata je taninom, gorkim tvarima, organskim kiselinama, flavonoidima, šećerom i mineralima. Zahvaljujući svome sastavu, peteljke su se u narodnoj medicini koristile za čajeve koji potiču izlučivanje mokraće i izbacivanje kamenaca iz bubrega i mokraćnog mjehura.

Trešnja raste i samoniklo – kao divlja trešnja, koja je zdravo voće čiji se plod i peteljka koriste. Sjemenke su se dugo upotrebljavale za proizvodnju ulja koje je sprječavalo pojavu srčane kapi, a peteljka se koristila kao diuretik.

Bogate su antioksidansima koje nazivamo flavonoidi (osobito antocijanidi i proantocijanidi). Flavonoidi su boje, a nalazimo ih i kod drugog tamnog voća, a imaju ulogu vezivanja slobodnih radikala. Mnoge degenerativne bolesti (mrena na oku, Parkinsonova bolest, ateroskleroza) povezuju se s oštećenjem tkiva koje uzrokuju slobodni radikali.

Flavonoidi, pogotovo oni u trešnji, prirodna su protuupalna sredstva, ublažavaju simptome alergija i astme. Ujedno jačaju kolagen, građevni element vezivnog tkiva kao što je hrskavica i tetiva.
Trešnje ne treba jesti prije objeda jer njihova lužnata reakcija koči izlučivanje probavnih sokova, što naročito otežava probavu mesa.

Kupovanje i čuvanje

Trešnje dozrijevaju u lipnju i mogu se kupiti na tržnici ili u većim supermarketima. Bez obzira na sortu, trešnje imaju kratak vijek trajnosti pa pri kupnji tražite plodove s peteljkama, izrazite crvene boje i čvrste vanjske kožice.

U hladnjaku ih čuvajte nekoliko dana. Opranim trešnjama možete ukloniti peteljke i koštice, zatim ih pojedinačno zamrznite na podlozi i tek nakon toga spremajte u plastične vrećice.

Trešnje možete kupiti i kandirane ili kao kompot.
Ukoliko jedete svježe trešnje, operite ih neposredno prije posluživanja. Možete ih umočiti u rastopljenu čokoladu i koristiti za dekoraciju slastica. Bez peteljki i koštica možete ih upotrijebiti za pripremu slanih i slatkih jela.

Čine dio voćnih salata, nadjeva za savijače, biskvitne kolače, krustade i torte. Pire od trešanja može se upotrijebiti za pripremu sorbeta, sladoleda, pjenica (mousse) i umaka, same ili u kombinaciji s drugim voćem, čokoladom ili vanilin kremama.

U nekim zemljama trešnje se upotrebljavaju za pripremu voćne juhe ili umaka koji se poslužuju uz pečenu patku, puretinu ili svinjetinu.

Osim zamrzavanjem, trešnje se mogu konzervirati sušenjem, sa šećerom u obliku džemova i kompota ili u kombinaciji s alkoholom. Od njih se priprema i rakija trešnjevača.

Hranljive tvari Mjerna jedinica Količina 100 gr.
Energetska vrijednost kcal / kJ 32 / 134
Ukupno bjelančevina g 0,40
Ukupno ugljikohidrata g 7,69
Dijetalna vlakna g 1,10
Ukupno masti g 0,30
Kolesterol mg 0,00

Izvor


_________________

13 Kajsija taj Pet Jul 11, 2008 11:18 pm

Gost


Gost
Kajsije

Kajsija (lat. Prunus armeniaca) je biljka iz porodice Rosaceae. Poznata je još kao Armeniaca vulgaris ili "Armenska šljiva", pošto su stari Rimljani smatrali da potiče iz Jermenije. No, danas se obično misli da je prava domovina kajsija severna Kina i Kirgistan.
Kajsija je listopadno drvo srednje veličine, guste, široke krošnje. Naraste od 8-12 m visoko. Listovi su joj srcoliki, malo zašiljeni na vrhu, dugi oko 8 cm, a široki od 3-4 cm. Cvetovi su beli ili ružičasti. Plod joj je sličan breskvi ili nektarini, žute ili narandžaste boje, ponekad s crvenim sjajem.
Površina ploda je glatka i gotovo bez dlačica. Kajsije su koštunjičavo voće, u sredini ploda nalazi se tvrda košpica, koja sadrži semenku.
Kajsija se koristi u proizvodnji džemova, sokova, marmelada i likera. Marmelada od kajsija je nezaobilazni sastojak Saher-torte. Semenka kajsije se upotrebljava u proizvodnji amaretta (poznatog italijanskog likera), međutim, zbog visokog sadržaja amigdalina (cijanogenetski glikozid, koji se pod delovanjem enzima raspada u otrovnu cijanovodoničnu kiselinu(HCN)) od oko 8%, ne preporučuje se upotreba većih količina semenki.
(Izvor)

Pored njihovog sjajnog ukusa i mirisa, kajsije su zdrave i bogate vitaminima. Kajsije su jedan od najbogatijih prirodnih izvora vitamina A, C, B kompleksa, kalijuma i beta karotena pa pomaže organizmu da se odbrani od bakterijskih infekcija, obnovi oštećena tkiva, u razvoju jačih zuba i kostiju i poboljšava vid.

Kinezi koriste kajsije kao lek i kao voćku dugovečnosti, miris cveta kajsije služi za pravljenje parfema.

Nutritijenti iz kajsije štite srce i oči a biljna vlakna štite od bolesti. Na zdravlje srca izuzetno povoljan efekat ima visok sadržaj beta-karotina i likopena koji štite LDL holesterol od oksidacije.

Vitamin A, koji je snažan antioksidans štiti ćelije i tkiva od oštećenja koja prouzrokuju slobodni radikali, utiče i na bolji vid jer slobodni radikali mogu da oštete sočivo oka.

Degenerativan efekat slobodnih radikala ili oksidativni stres može da vodi razvoju katarakte ili slabijem snabdevanju oka krvlju što prouzrokuje makularnu degeneraciju. Unosom vitamina A za 40% se smanjuje verovatnoća pojave katarakte.

Kajsije su i dobar izvor biljnih vlakana, koja povoljno utiču na digestivni trakt pa su kajsije dobra prevencija protiv konstipacije ili pojave bolesti kao što je divertikoloza. Zahvaljujući celulozi i pektinima služi kao blagi laksativ, a blago alkalnom reakcijom povoljno utiče na varenje ukoliko se jede pre svakog obroka.

Preporučuje se anemičnim osobama zbog njenog visokog sadržaja gvožđa, takođe povećava količinu hemoglobina.
Svež sok od kajsije se koristi kao lek kod groznice i kožnih bolesti, rashlađuje i ubrzava eliminaciju otpadnih materija varenja. Povoljno deluje na kožu pa bi ih trebalo jesti ukoliko patite od ekcema, opekotina.
Bogata je vitaminom B 17- amigdalin, koji pomaže u borbi protiv raka jer uništava ćelije raka i pomaže u prevenciji njegove pojave. Amigdalin napada ćelije raka tako što uništava enzim kancerogenih ćelija koji se razlikuje od istog enzima u normalnim ćelijama.

Vitamin B17 se korist kao glavna terapija obolelih od raka u klinikama širom sveta pored ostalih netoksičnih lekova i odgovarajućeg načina ishrane.
Seme kajsije je bogato proteinima i esencijalnim masnim kiselinama, koje se koriste u kozmetičkoj industriji u preparatima namenjenim suvoj, starijoj i izboranoj koži.

(Izvor)

14 Ananas taj Pet Jul 11, 2008 11:35 pm

Gost


Gost
Ananas

Zavisno od prigode, možete nazdraviti s vitaminskim shakeom od ananasa, narandži, limuna i crvenog grejpa ili jednim od svetskih poznatih cocktaila od ananasa, kokosa i ruma – pina coladom.

Latinski naziv: Ananas comosus
Engleski naziv: Pineapple

Opis i poreklo

Ananas pripada porodici bromelija (Bromeliaceae). Zeljasta je trajnica koja naraste do metar u visinu i osamdesetak centimetara u širinu. U sredini jake zeljaste biljke razvijaju se do tri kilograma teški plodovi s tipičnom ljuskastom površinom, nepravilna oblika i hrapave kore. Sočno meso ananasa žute je boje, slatkog i aromatičnog okusa.

Ananas potječe s Kariba, a ne kao što se misli iz Južne Amerike, a otkrio ga je Kolumbo 1493. U Europi je bio iznimno cijenjen, skup i rezerviran za kraljevske dvore, osobito jer se nije mogao uzgojiti, naime otkrilo se da je za uzgoj potrebna tropska klima. U Afriku, Aziju i južni Pacifik biljku su odnijeli portugalski i španjolski istraživači te se u tim krajevima ananas uzgaja i danas. Naziv potječe od indijske riječi "anana" što znači "odlično voće".
Energetska i nutritivna vrijednost

Energetski sadržaj 100 g svježeg ananasa iznosi 48 kcal / 202 kJ. Od toga je 12% ugljikohidrata, 0,1% masti i 0,5% proteina.

Dobar je izvor mangana (1,2 mg što čini 17% RDA) i bakra (0,1 mg što čini 10% RDA).Od vitamina je odličan izvor vitamina C (36,2mg što čini 60% RDA).
U sastavu ananasa na 100 g nalazi se 1,4 g dijetalnih vlakana i 34 mg beta-karotena.

Lekovitost


Iako siromašnog nutritivnog sastava ananas ima odlična lekovita svojstva, poznata stolećima u narodnoj medicini.

Od lekovitih sastojaka ističe se bromelain, grupa enzima koji razgrađuju proteine što znači da pomažu procesu probave. No tu ne završava lekovito djelovanje ovih enzima. Klinička ispitivanja potvrdila su da učinkovito ublažavaju upale i smanjuju otekline kod akutnih bolesti sinusa, upale grla, artritisa, gihta i ubrzavaju oporavak nakon ozljeda i operacija. Kako bi se ovo svojstvo potpuno iskoristilo, preporučuje se konzumiranje ananasa između obroka, inače se enzimi iskoriste za proces probave hrane. Bromelain se nalazi u peteljkama i mesu voća, međutim inaktiviraju se toplinom, tako da sok ili konzervirani ananas nisu dobar izvor ovih enzima pa ga je najbolje konzumirati svježeg.

S obzirom da je iznimno bogat vitaminom C, ananas pozitivno djeluje i na zaštitu organizma od slobodnih radikala koji uzrokuju aterosklerozu, bronhitis, bolesti srca povezane s dijabetesom, astmatične napade, osteoartritis i reumatoidni artritis, oštećuju stanice debelog crijeva što može dovesti do raka. Prehrana bogata vitaminom C povoljno djeluje na pravilno funkcioniranje imunološkog sustava.

Istraživanja provedena na Institutu za medicinska istraživanja u Australiji (QIMR) otkrila su u peteljkama ananasa dvije molekule koje su pokazale antitumorno djelovanje. Molekula CCS sprječava oštećenje proteina, a druga CCZ potiče imunološki sustav na uništenje kancerogenih stanica. Djelotvorni su na široki raspon kancerogenih stanica, kao što su tumorne stanice dojke, pluća, debelog crijeva, jajnika i melanoma. "Ove molekule predstavljaju potpuno različiti pristup kliničkog liječenja u odnosu na ostale lijekove koji se danas primjenjuju", kaže dr. Mynott.

Stručni časopis Archives of Oftalmology objavio je studiju koja preporučuje konzumiranje najmanje 3 obroka voća dnevno kako bi se smanjio rizik od pojave makularne degeneracije koja se javlja u starosti.

Kupovanje i čuvanje

Za razliku od banana, ananas nakon berbe više ne dozrijeva. Zato je prilikom kupovine jako važno odabrati onaj pravi. Odabrani ananas mora biti svježeg izgleda sa zelenim listovima, kora mora biti neoštećena, bez mekanih i tamnijih dijelova. Kada se uzme u ruku, ananas težinom mora odgovarati veličini, od velikih preko srednjih do baby ananasa. Iako neki smatraju da se zrelost ananasa utvrđuje tako da se unutarnji listovi ananasa lako odvajaju, većina smatra da je pri tome važniji miris na donjoj strani ananasa. On mora biti nježan i sladak, a izbjegavajte voće s neugodnim ili kiselkasto-fermentiranim mirisom.

Ananas se može čuvati na sobnoj temperaturi do dva dana ili u hladnjaku, zamotan u plastičnu vrećicu, tri do pet dana. Možete ga očistiti i narezati, staviti u posudu s poklopcem uz obavezni dodatak malo soka od ananasa ili limuna. Ananas možete i zamrznuti, ali će on na taj način jako izgubiti na svojoj aromi.

Toekom godine, ananas narezan na kolutove ili manje komadiće dostupan je u obliku kompota ili na kockice kao kandirano voće.

Priprema jela s ananasom

Ananas možete guliti i rezati na različite načine. Bez obzira kako ćete rezati dalje, prvo trebate ukloniti vrh s listovima i donji dio ananasa. Zatim ga uspravite i oštrim širokim nožem kružno režite koru, od gore prema dolje. Preostala "okašca" izrežite vrhom noža. Nakon toga možete ananas narezati po širini na kolutove ili na četvrtine, a zatim na ploške, pri čemu treba na kraju maknuti središnji drvenasti dio.

Iako prema nekim izvorima ljudi vole svježe narezanom ananasu dodati malo kirscha ili nekog drugog likera, a neki i malo mljevenog crnog papra (samo za odvažne) on je najbolji bez ikakvih dodataka. Za specijalne prilike možete ananas prepoloviti, nožem izvaditi mesnati dio i narezati ga na kockice ili oblikovati u kuglice. Zatim ga pomiješajte u voćnu salatu s ostalim egzotičnim voćem, poput papaje, kivija, banane i manga te poslužite u izdubljenoj polovici ananasa. Ovo egzotično voće izvrsno se slaže s rumom, cimetom i đumbirom pa ih možete dodati i šećernom sirupu u koji uronite narezan ananas. Na tragu navedenog šećernog sirupa možete usitnjeni ananas zamrznuti u granitu. Smeđi šećer s maslacem i kardamomom možete kuhati na laganoj vatri dok se umak ne zgusne i poslužiti ga s pečenim ananasom na grillu s dodatkom kuglice sladoleda od vanilije. Narezani ananas možete kratko popeći i u javorovu sirupu te poslužiti samostalno, s dodatkom jogurta ili kao nadjev palačinkama.

Za razliku od nas, u svjetskim kuhinjama se ananas upotrebljava i za pripremu glavnih jela poput glazirane šunke s kolutovima i sokom ananasa, ražnjiće s narezanom i mariniranom svinjetinom ili pirjanom piletinom u umaku od ananasa. Slatki voćni okus ananasa dat će novu dimenziju i salatama. Pomiješajte na kockice narezan ananas, repove račića s malo maslinova ulja i naribanog đumbira te poslužite na listu zelene salate. Ili slatko-ljutu salatu od krastavaca, rajčica, ananasa uz dodatak čili papričice, metvice i salatnog preljeva.

Pomiješajte na kockice narezan ananas s čili papričicama i dobit ćete izuzetan prilog pečenoj tuni ili lososu. Ukoliko zamijenite čili papričicu sa sitno narezanim komoračem i indijskim oraščićem, možete ovaj prilog poslužiti uz piletinu.

Za kraj, ovisno od prigode, možete nazdraviti s vitaminskim shakeom od ananasa, naranči, limuna i crvenog grejpa ili jednim od svjetskih poznatih cocktaila od ananasa, kokosa i ruma - pina coladom.

(Izvor)

15 Breskve taj Pet Jul 11, 2008 11:39 pm

Gost


Gost
Breskve

Latinski naziv: Prunus persica L.
Engleski naziv: Peach

Opis i poreklo

Uzgoj breskvi počeo je prije 4000 godina u Kini, gdje se naziv "breskva" odnosio na mladenku. Breskve su također bile simbol besmrtnosti i dugog života.

Grčka i Perzija počele su s uzgojem bresaka 300 godina prije Krista, dok su Rimljani prenijeli njezin uzgoj na cijelu Europu. Smatra se da su je Španjolci prenijeli u Novi svijet, gdje je sredinom 18. st. već postala autohtonom vrstom.

Breskva je sočan plod drveta Prunus persica. Okruglog je oblika, crvenkasto-žute boje, površine prekrivene dlačicama i svojstvene arome. Uzgojem se postiglo da danas imamo mnogo raznih sorti breskvi koje se uglavnom dijele na: kalanke (s lako odvojivom košticom), durancije (s teško odvojivom košticom) i nektarine (breskve s vanjskom površinom bez dlačica). Vrijeme dozrijevanja ovog voća kreće se od proljeća do kraja ljeta.
Energetska i nutritivna vrijednost

Ovo sočno voće niske je energetske vrijednosti od samo 40-tak kcal na 100 g. Sadrži 87% vode, 11 % ugljikohidrata i vrlo male količine bjelančevina i masti.

Od vitamina sadrži najviše beta-karotena i vitamina C. Beta-karoten, crveno-narančasti pigment koji se nalazi u voću i povrću, poznat je još i kao provitamin A (važan je kao prekursor vitamina A). Beta-karoten ima dvije uloge u organizmu: u slučaju potrebe prelazi u vitamin A (retinol), a ukoliko ga u organizmu ima dovoljno, djeluje kao antioksidans. Prehrana bogata voćem i povrćem opskrbljuje organizam s oko 5-6 mg beta-karotena.

Od minerala u breskvi ima najviše kalija, fosfora, magnezija i kalcija. Među rijetkim je voćem koje sadrži selen.

Za razliku od breskve, njezina sorta nektarina ima manje vitamina C, ali više beta-karotena i veću kalorijsku vrijednost.

Lekovitost

Breskve i nektarine vrlo su osvježavajuće voće jer sadrže 87–90% tekućine. Upravo zbog toga ih ubrajamo u niskokalorično voće – idealno za dijetu. Imaju diuretski učinak, pročišćavaju organizam, potiču i olakšavaju probavu.

Ujedno sadrže i antioksidanse, kojima pripadaju beta-karoten, vitamini C i E, ostali karotenoidi i mnoge druge fitokemikalije, koji pomažu u onesposobljavanju slobodnih radikala (nestabilnih molekula kao nusproizvoda stanične oksidacije).

Slobodni radikali mogu oštetiti staničnu strukturu, što vodi do kroničnih oboljenja i ubrzavanja procesa starenja.

Kupovanje i čuvanje

Breskve zriju i nakon što se uberu, ali zato u njihovu soku zrenjem neće porasti količina šećera.

Kako bi vam ranije ubrani plodovi dozreli kod kuće, stavite ih u papirnate vrećice, čime ćete održati odgovarajuću količinu vlage. Takve breskve možete čuvati u hladnjaku 1–2 tjedna.

Ukoliko kupujete zrele breskve kako biste ih odmah upotrijebili, tražite malo mekanije plodove, lijepe zlatno-žute boje. Općenito, breskve čije je meso žute boje punije su arome, dok su one bijele boje slađe. Zrele breskve brzo se kvare pa ih čuvajte u hladnjaku i potrošite u roku od dva dana.

Prije posluživanja ipak ih držite neko vrijeme na sobnoj temperaturi.

Priprema jela s breskvama

Premda se breskve smatraju plemenitim stolnim voćem, koje najbolje prija u svježem obliku, one se mogu kuhati, konzervirati, sušiti, pariti ili peći.

Svježa, kuhana ili pečena breskva može se koristiti u povrtnim i voćnim salatama te kao izvrstan dodatak šunki i patki. U nekim svjetskim kuhinjama može zamijeniti mango, osobito u jelima od rakova.

Kuhanjem može se transformirati u izvrstan kompot, džem, žele, umak ili liker.

Kad su slastice u pitanju, svježa breskva, kompot ili džem od bresaka koriste se za nadijevanje i ukrašavanje kolača i sladoleda. U kombinaciji s alkoholom mogu se flambirati ili biti dio koktela i bola.

(Izvor)

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 2]

Idi na stranu : 1, 2  Sledeći

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu